Ratne 1994. godine: ‘Igrat ćete vi lopte s njima djeco…polako’

by 04/03/2015
Rat u ljudima probudi zvijeri. Ne svima u početku, a ni kasnije, ali većini da. Većina podlegne okruženju, prije ili kasnije.

Ne razmišlja se jasno, dešavaju se ružne stvari i sve to ljude stavlja u jedno stanje psihoze iz koje je teško pobjeći, pogotovu ako si u okruženju i ako svakako ne možeš pobjeći od uticaja sredine.

Onda to stanje postane normalno stanje. Više ne znaš šta je ‘normalno’ a šta nije.


Ratne 1994. godine, imao sam 17. godina. Nisam još bio punoljetan, a nekako nisam mogao ni sjediti skrštenih ruku, pa sam odlučio pomoći na način kako sam to mogao. Te sam godine došao u ratnu bolnicu u Vražiće, selo u današnjoj opštini Čelić, i obavljao, zamislite, ferijalnu praksu kao medicinski tehničar. Pomagao sam onoliko koliko sam tada mogao i do kraja rata, no to je za neku drugu priču, i nije tema današnjeg bloga, ali djelimično ima veze sa događajem od prije 21 godinu.

Kada bih imao slobodnog vremena, otišao bih do roditelja, koji su živjeli u Čeliću, a to mjesto je tada bila faktički prva linija fronte. Nekih kilometar-dva prije Čelića, doslovno na livadi, seoskom fudbalskom stadionu, napravljena je ratna vojna kuhinja.

 Moj otac, koji je danas jedan od posljednjih živućih ‘Aščija’, kuhara tradicionalne Bosanske kuhinje, od početka rata je bio ‘komadant’ te ratne kuhinje. Zapravo, postojao je nekakav oficir, ali ‘Aščija’ je u stvari bio najstariji i najiskusniji kuhar, pa se uglavnom i smatrao komadantom te, pomalo čudne formacije.

ascija Ratne 1994. godine: 'Igrat ćete vi lopte s njima djeco...polako'

I tako, na putu do kuće, znao sam svratiti do te ratne kuhinje. Tu bi kuhari spremali tone i tone hrane za vojsku, od namirnica koje bi imali. Da bi se recimo, pripremilo jelo sa nekim konzervama, trebalo bi otvoriti desetine konzervi, pa bi se sjelo, u krugu, i pripremale namirnice, otvarane konzerve i slično.

Šta ako nenormalno – postane normalno?

Naravno, priča je tu nezaobilazna. Šta drugo da radiš? To je već faza rata i života, kada si se skoro potpuno navikao na takvo stanje, što je u suštini mnoge i plašilo. Aščiju pogotovu, jer je vidio prije našeg rata kako to izgleda.

‘Šta ako nam ovo sve postane normalno? Ne valja to nikako’ – znao bi govoriti Aščija. Par godina prije rata putovao je na godišnji odmor u Izrael i vidio kako Palestinci žive u konstantnom stanju rata, toliko dugo da im je svakodnevno ‘ratovanje’ postalo normalno. On se plašio i tada, da nećemo zapasti svi kao društvo u takvo stanje uma.

ratna kuhinja Čelić Ratne 1994. godine: 'Igrat ćete vi lopte s njima djeco...polako'

No, društvo već jeste, rat je učinio svoje, probudio neku agresivnu silu u ljudima, revolt, nemoć je rasla u bijes prema neprijatelju.

Ne sjećam se baš svih detalja priče, ali se sjećam tog osjećaja očaja i atmosfere, gdje osjetiš da ljudi ne vjeruju da će ikada rat stati i da će svi živjeti normalno, i jedni sa drugima.

Agresivnost je dodatno podgrijala i priča o jednom vojniku iz brigade kojeg su zarobili ‘oni s brda‘, ‘četnici‘ (takvi su se izrazi tada koristili), mučili ga sa ciljem da im otkrije lokaciju ratne kuhinje. On jadan, govorio im da je kuhinja na stadionu, a oni mu nisu vjerovali, pa je na kraju bio i ubijen. Jer ko je toliko lud da napravi kuhinju na fudbalskom stadionu?

Usljed takve priče, normalno, ljudi postanu još agresivniji prema ‘onima s brda’, pa se počinje i s pričom ‘Nikad s njima nećemo živjeti’, ‘eh šta bi im radio da ih se dočepam‘ itd. Vjerovatno imate sliku kako je to izgledalo, jer ne želim ulaziti u detalje.

Aščija ih međutim prekide, u tom takmičenju iskazivanja mišljenja da rat nikad neće stati i da nikad nećemo živjeti zajedno sa rečenicom:

‘Igrat ćete vi lopte s njima djeco! Šutite… čut će vas ko. I to ćete biti sretni”

Cijela kuhinja je zagrmila: ‘Ma kakva lopta, nema govora, mi i oni? Ma nema šanse’, ‘Ma šta pričate, kakva lopta nakon svega što smo preživjeli’ – raznorazne negacije sa svih strana.

Igrat ćete vi lopte, i to na stadionu gore, šutite, sve se jednom završi pa i ovo, a nama valja opet živjeti zajedno‘ – a stadion o kojem je govorio  je doslovno bio prva linija ratišta. Iz te perspektive, i meni je to bilo smiješno… nerealno… čuj, ‘igrat ćete lopte‘. Pa sad trebam krenuti kući i proći neki par stotina metara gdje će me snajper gađati, a u kuću će vjerovatno cijelo noć udarati meci i geleri.

I sad će neko ‘lopte igrati’ ?

'Aščija' danas Ratne 1994. godine: 'Igrat ćete vi lopte s njima djeco...polako'

‘Aščija’ danas

Ni danas, nisam bio siguran da li je moj stari vidovit, ili je sasvim slučajno izabrao te riječi da prikaže da će se taj rat završiti i da treba ostati čovjek nakon svega 🙂 ali par godina poslije rata, čuo sam da se na tom stadionu odigrala utakmica mladih reprezentacija Srbije i Bosne i Hercegovine….

Ispalo je kao urbana legenda za mene, jer odavno ne živim u Čeliću, pa nisam mogao da to provjerim.

Dugo sam htio napisati ovaj tekst, ali nikad nisam uspio nigdje naći podatke o toj utakmici, jer je bila neka prijateljska utakmica i ko zna otkud baš da se utakmica Srbije i Bosne i Hercegovine odigra u malo mjestu od jedva 3000 stanovnika podno Majevice. Pitao sam se često i da li se zaista odigrala.

Tako da je ovaj blog dugo čekao pravi moment, sve do danas…

Na svom Facebook feedu ugledah vijest, grade se tribine i priprema stadion u Čeliću (da baš taj stadion o kojem je bilo riječ u ovoj priči, onaj sa prve linije ratišta) jer će se odigrati, pazite sada:  utakmica mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine i Srbije.

Odmah mi se u glavi izvrti film iz 1994. – vidim sliku blatnjavog stadiona pretvorenog u ratnu kuhinju, a u ušima zvoni ‘Igrat ćete vi lopte s njima djeco’.

Rat je davno završen, ta ratna psihoza je odavno nestala, barem kod većine, a i odavno se igraju slične utakmice, no ova utakmica, nekako, zbog cijele priče ima posebno značenje. Ne znam gdje su sada svi ti ljudi koji su bili tada u toj ratnoj kuhinji, ali vjerujem da oni koji su i danas živi, i koji su ostali u Čeliću, da će doći na stadion i gledati kako ‘igramo lopte‘… sa ‘njima‘…

Pokazuje ovaj događaj, koliko je i svaka agresija, bijes, svaki osjećaj beznađa u stvari prolazan i koliko treba biti-čovjek. Bez obzira na okolinu i atmosferu koju stvori okolina.

Sve bude i prođe, a nama na kraju… valja igrat lopte.

Puno je bolje od trčanja u strahu od granata i snajpera.

stadion-celic Ratne 1994. godine: 'Igrat ćete vi lopte s njima djeco...polako'

celic-fudbal Ratne 1994. godine: 'Igrat ćete vi lopte s njima djeco...polako'

kadeti Ratne 1994. godine: 'Igrat ćete vi lopte s njima djeco...polako'

Piše: Edis Jašarević

p.s.

Sa web stranice NKCELIC.COM

Nakon što su uspješno organizovane reprezentativne utakmice, prvo U-21 selekcije u maju 2013.godine, potom i „A“ reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja je odigrana prošle godine protiv Lihtenštajna, Nogometni savez TK je sada dobio organizaciju utakmica U-17 reprezentacije.

U sklopu priprema za završni turnir kadeta koji vodi najbolje zemlje na Evropsko prvenstvo, kadetska reprezentacija Bosne i Hercegovine će protiv svojih vršnjaka iz Srbije odigrati dvomeč.

Prva utakmica igrat će se 03.03.2015.godine u Tojšićima sa početkom u 15.00 sati, a druga dva dana kasnije (05.03.2015.) u Čeliću sa početkom u 13.00 sati.

Završni turnir kadeta, koji se igra u Mađarskoj, na rasporedu je od 20-25 marta. Dvije najbolje reprezentacije kvalifikovati će se na Evropsko prvenstvo u maju ove godine koje se igra u Bugarskoj