Republike Fašističke, Distrikti samo za prave Hrvate, i Handžar Federacije

by 25/10/2016
Bosna i Hercegovina je klasični primjer Teorije razbijenog prozora, ili zašto opravdavamo ubice, ratne zločince i fašiste

U Narodnoj Skupštini Republike Srpske, dodijeljene su povelje “zaslužnim organizacijama i pojedincima”, poput Radovana Karadžićapresuda Radovanu Karadžiću ), Biljane Plavšićpriznanje krivice i presuda Biljani Plavšić ), Momčilu Krajišniku ( Presuda Momčilu Krajišniku )…

Simpatije prema osuđenim kriminalcima i dokazanim ratnim zločincima, koji su čak i priznali svoju krivicu, nije neuobičajeno ni jednoj strani u Bosni i Hercegovini, ali morate priznati da niko nije išao tako daleko da dodjeljuje zahvalnice i povelje ljudima koji su osuđeni da svojim vojnim i političkim djelovanjem doveli do smrti hiljada ljudi, i da se rukovodstvo Republike Srpske itekako ističe u veličanju osuđenih ratnih zločinaca koji su priznali svoju krivicu.


Milorad Dodik, je svojevremeno na račun države BiH angažovao avion i dočekivao Biljanu Plavšić iz zatvora, Biljanu Plavišić koja je dolazila nakon izdržane zatvorske kazne za nedjela koja je sama priznala. Dodik je također organizirao i doček za Momčila Krajišnika, i nema sumnje da bi se u Republici Srpskoj kao heroj dočekivao i Radovan Karadžić, pod uslovom da će živjeti kao kornjača i preživjeti dugogodišnju zatvorsku kaznu koja ga čeka.

Isprazne najave kazni od strane stranih ambasada

Fašizam se kod nas dešava jer nikada nije ni osuđen. Na svim stranama se ratni zločinci veličaju kao nekakvi branioci nacija, nikakvih sankcija nema, i ne treba uopšte da čudi ovakva situacija.

Ambasade USA, V.Britanije, Francuske i drugih sila Zapada, na neki način su i garant Daytona i mira u Bosni i Hercegovini, međutim nedosljednost njihovih politika i (pokazalo se) isprazne prijetnje upućene pojedincima i organizacijama koje izazivaju tenzije u Bosni i Hercegovini, dovode do toga da se u Bosni i Hercegovini sve više i više veliča isti onaj fašizam koji je doveo do rata ‘90tih.

Na primjer, ambasadori USA se već godinama odbijaju da se sastanu sa Miloradom Dodikom, kao oni njega kažnjavaju. Pred organizaciju referenduma u Republici Srpskoj, oštro su osuđivali ideju organiziranja referenduma, kritikovali, najavljivali sankcije ukoliko se referendum desi, kad se desio, opet su spominjali da će biti kazni…

Šta se desilo kasnije? Ništa. Ne samo da niko ne snosi apsolutno nikakve najavljivanje sankcije, nego američka ambasada nakon dugo vremena čak ne isključuje mogućnost sastanka sa Miloradom Dodikom.

Znači, ne samo što su se njihove isprazne najave sankcija nisu desile, nego će suprotno ranijoj politici čak se možda i američki ambasador susresti sa Dodikom, kojeg su toliko kritikovali i odbijali da se sastanu sa njim. Da ne govorimo o sredstvima MMF-a koja su bila neophodna za organiziranje referenduma, i koja je Dodik dobio.

Fašizam u Distriktu Brčko

Anto Domić, gradonačelnik Brčkog, bio je nosilac liste HDZ BiH na nedavno održanim lokalnim izborima u Brčkom. On je javnosti od ranije poznat, ne po uspjesima u lokalnoj administraciji u Brčkom, nego po tome što je koristeći službeni automobil otišao na aerodrom u Zagreb, na doček iz zatvora osobi koja je osuđena za ratne zločine. Riječ je o Dariju Kordiću (Presuda Dariju Kordiću ).

Ne samo da je Anto Domić koristio službeni automobil, nego u na doček ratnog zločinca iz zatvora putovao po službenoj dužnosti, obzirom da je za taj put naplatio i dnevnice. Prašina koje se nakon toga digla i zahtjevi za ostavku Ante Domića, brzo se slegla uz pomoć funkcionera SDA koji su u suštini dali podršku, te je Anto Domić ostao na mjestu gradonačelnika a smjena nije izglasana.

Nije to sve, Dario Kordić je formalno pravno počasni građanin Distrikta Brčko, jer, kako piše Patria, Općina Ravne-Brčko ga je proglasila još 1995. godine počasnim građaninom, a ta odluka nikad nije povučena.

Nakon upravo završenih lokalnih izbora, obzirom da su mu prošli svi politički potezi koji bi u nekim društvima bili ne samo kažnjeni ostavkom nego i zatvorskim kaznama, Anto Domić ide dalje: u postizbornom procesu, potrebno je formirati vlast prema rezultatima lokalnih izbora, a Anto Domić je dao izjavu za Radio Brčko da nema namjeru surađivati sa strankama koje su na svojim listama imali Hrvate. Doslovno.

“Mi smo jasno i nedvosmisleno rekli da nećemo da dijelimo vlast sa strankama koje su imale Hrvate na izbornim listama. Što se tiče HSS-a oni su kroz kampanju retorikom pokazali da ne žele sa HDZ-om. To je partija koja nema program, oni su imali govore mržnje i nepodnošenja ljudi iz HDZ-a. Pitanje je kako ići u vlast sa strankom bez programa, strankom koja ima samo vlastite pojedinačne interese i koja za svaku priliku ima izgovor da, umjesto da rješava, nešto blokira”, naglasio je Domić.

To faktički znači da Anto Domić ne priznaje izborni rezultat kandidatima hrvatske nacionalnosti ukoliko isti nemaju partijsku knjižicu HDZ BiH.

Izgleda da je politička zajednica toliko oguglala na ovakve stvari da skoro niko nije ni reagovao na ovu izjavu. Doduše, Brčko je daleko od Sarajeva, a Banja Luka? Njima je svejedno.

luka-brcko Republike Fašističke, Distrikti samo za prave Hrvate, i Handžar Federacije

Kad govorimo o Distriktu Brčko i njegovim gradonačelnicima u ovom kontekstu, teško da se može izostaviti i Siniša Kisić, svojevremeno gradonačelnik. Također u medijima povezivan sa zloglasnim logorom u kome su ubijani civili: Luka Brčko. Kisić se nalazi na jednoj fotografiji u logoru ali to ga nije spriječilo da obavlja dužnost gradonačelnika.

Mi2 vijesti:   Bijedić: Rezultati EKO testa ne utiču na prolaznost vozila na tehničkom pregledu

NDH i zaslužni građani

A kad svi veličaju svoje fašiste, nije za neočekivati da to rade i Bošnjaci. Počesto se dešava da ulice u pojedinim gradovima F BiH nose nazive po osobama koje su bile svojevremeno dio NDH vlasti u Bosni i Hercegovini, i da to zapravo nikome ne smeta. Čak su i pojedine škole dobijale nazive po istaknutim osoba iz istorije NDH, ali reakcije, barem one ozbiljne – nije bilo.

Dobar primjer su i lokalni izbori u Tuzli i očigledan pokušaj rehabilitacije Bošnjaka koji bili kotačići u NDH fašističkoj tvorevini. Tako je kandidat SBB-a, Bahrudin Hadžiefendić, kojeg je podržala SDA i HDZ BiH u izbornoj trci za gradonačelnika Tuzle, ustvrdio da su ga često pitali da li je u rodu sa Muhamedom Hadžiefendićem, na što je on ustvrdio da je ponosan na svog djeda.

Ne bi tu možda ni bilo ništa loše što je jedan mladi čovjek ponosan na svoje pretke, na svog djeda, da njegov djed nije bio zapravo oficir NDH, bojnik 13. SS postrojbe koja je djelovala na području današnjeg kantona Tuzla. Zanimljivo je još da je ovom kandidatu podršku dao niko drugi nego HDZ BiH.

mhadz Republike Fašističke, Distrikti samo za prave Hrvate, i Handžar Federacije

U danima koji su uslijedili nakon tekstova Žurnala i Fronta Slobode, pokušavalo se na razne načine opravdati učešće Muhameda Hadžiefendića u SS postrojbi i drugom svjetskom ratu, no izgleda bez uspjeha, obzirom da je zajednički kandidat SBB, SDA i HDZ u Tuzli pretrpio težak poraz na izborima.

Mnogi su mišljenja da je poraz uslijedio ne zbog toga što je Jasmin Imamović bio bolji kandidat, nego zato što Tuzla ipak, ponekad ostakli neki prozor, i nisu htjeli prihvatiti rehabilitaciju SS divizije u Tuzli.

Za cijelu priču oko pokušaja rehabilitacije fašizma u Tuzli preporučujem tekstove sa Fronta Slobode u kojima se detaljno piše:
Tuzla: nova adresa simpatizera Zlatka Hasanbegovića!

Glasao bi i ja za Batu, al’ ne mogu glasati za ponosnog unuka “legendarnog” fašiste

SDA, SBB i HDZ imaju plan: Biće Tuzla mašala ko’ Mostar

Tuzla: Građani odbili SDA-SBB kandidata i tvrdnje da je fašizam legendaran, kaznili SDP za korupciju i nepotizam

Sve ove stvari se lako mogu objasniti teorijom razbijenog prozora Džejmsa Vilsona i Džordža Kelinga, koja je nastala 1982. godine, i koja savršeno objašnjava šta se to dešava u društvu BiH pa dozvoljava da se dešavaju ovakve stvari. Ne samo da dozvoljava, nego ih potiče, pridružuje se i opravdava veličanje osuđenih ubica.

Teorija razbijenog prozora

Teorija razbijenog prozora u suštini govori o tome da ukoliko se problemi ne rješavaju, da oni postaju norma ponašanja. Na primjer, ukoliko postoji neka napuštena zgrada, sa svim prozorima, ubrzo će se početi pojavljivati znakovi napuštenosti: malo prljavštine, prašine, no to je i dalje tek zgrada u kojoj nema nikoga.

Problem nastaje kada se razbije jedan prozor.

Kada se razbije jedan prozor, i kada se on ne popravi, jer zgrada je napuštena, ubrzo će i drugi biti razbijen, jer nije postojala sankcija za prvi, a nikoga nije ni briga. Vrlo brzo, zgrada će biti devastirana u potpunosti. Ovome su mnogi stanovnici BiH iz ‘90tih mogli svjedočiti, kada su se slične stvari dešavale tokom rata. Sjećem se takve situacije sa napuštenim automobilom ispred zgrade u kojoj sam stanovao.

Foto: Michael Galida Republike Fašističke, Distrikti samo za prave Hrvate, i Handžar Federacije

Foto: Michael Galida

Automobil je stajao mjesecima, niko ga nije dirao, a onda je jedan dan lopta udarila u vrata. Jako. Vrata su se udubila. Vlasnik automobila je vjerovatno napustio grad, i danima niko nije ni pogledao šta se desilo sa tom udubinom u vratima. Nakon nekoliko dana, razbijen je retrovizor. Onako. Jer može. Nema sankcija. Zatim je sljedeći dan razbijen drugi retrovizor, a bila su vidna i druga manja oštećenja. Nije prošlo dugo vremena kada su sva stakla razbijena, gume izbušene, a ubrzo su nestajali dijelovi, da bi na kraju ostala samo šasija automobila, potpuno izlupana.

Teorija razbijenog prozora se može primijeniti i u suprotnom smjeru: New York je imao veliki problem sa grafitima na vagonima podzemne željeznice i generalno sa kriminalom u podzemnoj željeznici. Tadašnji gradonačelnik je odlučio isprobati teoriju razbijenog prozora, ali u drugom smjeru: svi vagoni su skinuti s pruge kada god bi nastao i najmanji grafit i farbani su ponovno, neki i po nekoliko puta sedmično i to punih 6 godina. Danas više nema grafita.

Imali su problem i sa naplatom karti, pa je policija postavljena na ulaze, koji bi pod izlikom da vrše rutinski pretres, indirektno sprečavali ljude da preskaču ulaze u podzemnu željeznicu bez karte. Prodaja karti se višestruko povećala, ali se pojavio i dodatna pojava: ispostavilo se da prilikom pretresa, policija pronalazi razno oružje i nedozvoljene predmete, pa su tako uspjeli, faktički, preventivno djelovati i smanjiti statistiku kriminala u podzemnoj željeznici.

Detaljno o teoriji razbijenog prozora pročitajte ovdje

Razbijeni prozori u Bosni I Hercegovini

U Bosni i Hercegovini ne da je razbijen jedan prozor, nego cijela prokleta staklena zgrada od 1000 spratova, i isprazne najave sankcija ne pomažu situaciji. Gospodo reformisti, ili počnite stakliti te prozore, ili šutite i ne koristite narod za svoje planetarne sukobe. Mi smo imali i previše sukoba, malo bi da živimo u miru, ako može. Hvala.

Foto: Michael Galida Republike Fašističke, Distrikti samo za prave Hrvate, i Handžar Federacije

Foto: Michael Galida